Oct 13 (Reuters) - Student protesters hurled bricks and concrete blocks at Albania's Education Ministry in Tirana on Tuesday ​and police fired tear gas and water cannons ‌in response, as a nationwide demonstration over education and social issues turned violent.

Police officers detained several protesters.

Student organisers said ​the protest was over conditions at universities, ​higher education costs, financial support and employment ⁠prospects after graduation.

War is in the air in Europe. Over the four years and counting that it’s raged, the Ukraine war has often been compared to the two world wars, being the largest land war the continent’s seen since the second of those and having surpassed the length of the first this past June. But unlike those disastrous conflicts, the fighting in Ukraine has not become a true continent-wide affair that’s dragged the rest of Europe’s powers into the fray — so far.

It is becoming alarmingly uncertain how much longer that will hold. For nearly five years, both Russia and European North Atlantic Treaty Organization (NATO) states have been at pains to avoid being pulled into direct war with each other. But as Ukraine’s war effort falters, there are mounting signs of the conflict spiraling into generalized warfare. Between escalations, accidents, and a thick haze of sometimes purposeful misinformation, the risk that the conflict may spin out from yet another European bloodbath to something even more cataclysmic has perhaps never been higher.

...

“There is definitely a school of thought in the Western securicratic community that suggests that Russia’s a paper tiger, so we can cross as many red lines as we want,” says Leonid Ragozin, a Russian journalist and Putin critic in exile. “They believe Russia can be provoked endlessly and at some point it will reach a breaking point. But if you hear the signals from Moscow, I think they are quite unequivocal, they are going to retaliate.”

In other words, Moscow’s sabotage campaign currently threatening to draw Europe directly into the conflict may well be a Russian attempt to belatedly restore deterrence.

...

“Europe wants to believe they’re not combatants, that what they’re doing is normal and non-threatening,” says Kavanagh. “Of course, the Russians don’t see it that way and want to make that clear. Europe sees all the escalation from the Russian side and don’t seem to recognize the ways in which their own behavior is contributing to the escalation spiral.”

The other reason is the extent to which European leadership has staked their own prestige on an increasingly unlikely outcome: Ukrainian military victory.

Desnica je pobijedila u digitalnom kulturnom ratu (nije teško s milijarderskim sponzorima) + školstvo je impotentno i zaraženo konzervativizmom (uz podršku države).

womp womp

Iako se istorijski revizionizam na prostoru bivše Jugoslavije zasniva prvenstveno na defamaciji Narodnooslobodilačkog pokreta i osudi socijalističke revolucije, od raspada države pa sve do danas značajno mesto u revizionističkom narativu zauzima i predratna istorija Komunističke partije Jugoslavije. Deo rane istorije KPJ koji privlači najveću pažnju javnosti jeste ujedno i najkontroverzniji period u istoriji komunističkog pokreta, vreme Velike čistke u Sovjetskom Savezu. Jedan od glavnih razloga za to je što Josip Broz Tito dolazi na čelo KPJ baš u toku Velike čistke. Revizionistički članci pokušavaju da predstave Broza kao makijavelističkog manipulatora koji je nemilosrdno gazio preko leševa svojih partijskih drugova da bi došao na čelo Partije.

Međutim, takvi radovi daju iskrivljenu sliku o periodu Staljinovog terora i Titove uloge u njemu. Iako se najčešće radi o delima publicista i istoričara-amatera, insititucionalna podrška koju uživaju doprinela je popularizaciji revizionističkih nenaučnih tvrdnji i ukorenjenju verovanja da je Josip Broz Tito bio staljinistički egzekutor ili agent NKVD-a. Ovaj članak će pokušati da ukaže na nenaučnost određenih revizionističkih argumenata o situaciji u KPJ tokom Velike čistke kroz slučaj Adolfa Muka, člana Politbiroa CK KPJ od 1934. do 1936. godine.

Imam ideju pokrenuti jednom tjedno turnir, gdje ce clanovi glasati izmedu niza primjera domoljubne patetike, od slinavog i placnog pricanja o drzavi, valjanja po zastavi, prosvjeda vlade protiv radnika, murala ratnim zlocincima, plakanjem huligana kako su pod represijom jer vole Hrvatsku/Srbiju/Bosnu sta vec itd itd.

Prvi krug bi bila prezentacija primjer, drugi krug bi bila kvalifikacije, a najbolji bi isli na turnir.

U osnovi kompetitivna verzija feralovog Greatest (s)hits

Petar Barbarić, izopšteni sveštenik iz Ljubuškog, tereti se za krivično djelo veličanja osobe pravomoćno osuđene za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Predvodeći misu na Dušni dan lani u novembru, Barbarić je rekao da su spomenik Slobodanu Praljku na groblju sv. Leopolda u Čapljini napravili anđeli – ispružena ruka Božja

Pozdrav svima.
Jeste li učlanjeni u komunističke organizacije? Sudjelujete li u nekakvim makar kulturološkim komunističkim ili antifašističkim organizacijama/pokretima?
Volio bih se povezati s ljudima istog političkog viđenja svijeta - pokušavam se obrazovati teoretski, ali fali mi organiziranja. Ne želim da me prožme doomerizam, ali baš se osjećam izolirano od šireg hrvatskog društva.
Kako se nosite s tim u svojoj svakodnevici? Možete li me usmjeriti u nekakve organizacije?

Teška distopija. Dobro je znati što se sve radi protiv radnika.

Amazon employs what it calls the “Atlas” model, inputting into a computerized model a staggering amount of information on workers, their thoughts and behaviors, the workplace environment, and myriad other factors — “hundreds of data points,” according to the company. Atlas produces not just a granular measurement of ongoing worker unrest, worksite by worksite around the world, but also a prediction model for future organizing. It’s like the “precrime” police in the film Minority Report who use psychic powers to identify and apprehend would-be criminals before they act — except in this case, it’s an AI-driven tool used by the billionaire owners of one of the richest companies in history to head off rebellion among its low-wage workforce. And this is not Tom Cruise play-acting; it’s very real.

...

The documents describe the Atlas model as “a labor risk framework to clarify how Amazon evaluates emerging workforce issues, labor union targets, and internal or external labor threats.” The Atlas model ingests hundreds of data points: employee trainings completed; health and safety incidents, from simple first-aid cases to serious injuries; feedback from workers on management; worker tenure and turnover; the proximity of a warehouse to another workplace experiencing union activity; local minimum wage rates and other area economic conditions; and even the temperatures inside and outside of the warehouse.

Amazon seems especially thorough about scraping data from worker communications channels to plug into the Atlas model — the company’s internal “Voice of the Associate” (VOA) electronic bulletin board, the answers to digital questions posed daily to workers, and externally, forums including Reddit — “to understand the tenor of the discussion at the site level,” according to the documents.

Evo i Europskih vrijednosti

Anton Ukmar: rođen u Proseku 1900. godine, željeznički radnik, član Komunističke partije Italije od 1926. godine. Borac Internacionalnih brigada u Španjolskoj (1938.-1939.), interniran u Francuskoj 1939. godine, nakon čega odlazi u Etiopiju kao gerilski instruktor. Sudionik talijanskog partizanskog rata (1944.-1945.) i poslijeratni član KP Slobodnog Teritorija Trsta.

Jedan od organizatora generalnog štrajka u Trstu 1946. godine, nakon kojega mora pobjeći u Jugoslaviju. Staje na stranu KPJ u sukobu Tito-Staljin i trajno se seli u Koper. Bio je i zastupnik skupštine SR Slovenije. Umire 1978. godine.

Ilio Barontini: rođen 1890. u toskanskoj Cecini. Kao mladić postaje član Socijalističke partije Italije, a Komunističkoj partiji se pridružuje odmah po njenom osnutku 1921. godine. Metalski radnik, aktivan u sindikatima. Iz Italije bježi 1931. godine - najprije u Pariz, a potom u SSSR, odakle po zadatku odlazi u Kinu. U Kini se pridružuje Kineskoj crvenoj armiji i izučava zanat gerilskog ratovanja. Odmah po izbijanju Španjolskog građanskog rata se pridružuje Internacionalnim brigadama te u njihovom sastavu ostaje do 1938. Nakon toga putuje u Etiopiju u svojstvu gerilskog instruktora. Vraća se u Francusku 1940. godine.

Sudjeluje u francuskom i talijanskom pokretu otpora. Nakon rata postaje član CK Talijanske komunističke partije i zastupnik u talijanskom Senatu. Poginuo je u prometnoj nesreći 1951. godine.

Domenico Rolla: rođen 1908. u Arcoli, po zanimanju mehaničar. Kao komunist, iz fašističke Italije bježi 1931. godine. Od 1936. do 1939. sudjeluje u Španjolskom građanskom ratu kao dobrovoljac Internacionalnih brigada. Nakon poraza Republike bježi iz francuske internacije i po zadatku Kominterne odlazi u Etiopiju. Po povratku u okupiranu Francusku je ponovno interniran, da bi se nakon pada Mussolinija 1943. godine priključio talijanskom pokretu otpora.

Poslije rata je nastavio biti aktivan član Talijanske komunističke partije. Umire 1954. godine.

Ukupno, ispada baš kao da radnička prava ovise o retoričkim okršajima po medijskim forumima i stranačkim kružocima, a ne o upravo ovakvim štrajkovima i sindikalnom te političkom organiziranju samih radnika. Nema reakcionarnije sugestije od one da bi jedni radnici, naročito u javnom sektoru, morali šutke trpjeti svoje jade zbog toga što je nekima drugima još gore. Jest, može se pritom lagodno konstatirati da ne bi bilo prvi put kako ove i one stranke manipuliraju radnicima i njihovim organizacijama, ali antiradničko manipuliranje generalnom javnošću bila bi novost još i manje.

Socijalnom previranju, dakle, traži se stranačko-politička pozadina, dok se stranačko-političkim previranjima rijetko traži socijalno pokriće. Implicirano je da stranke lijevog centra bolje osjećaju radničku problematiku od desnice, iako zapravo baštine pogubno dugu tradiciju distanciranja od radništva. HDZ je tu zaista u povoljnijem položaju, a ne treba sumnjati da će iz ovog okršaja sve involvirane stranke izaći s plusom na kontu, samo je radnicima i dalje neizvjesno.

HDZ-ovo pravosuđe i Možemo uprava zajedno protiv radnika. Tko bi rekao.

Zapravo dosta dobar clanak o promasajima kulturne politike interesantan i za nas.

Jedini iole razuman članak na temu