Po mojem mišljenju je to bio vrhunski čovjek, jedan od malog broja ljudi koji nisu bježali ko muhe bez glave (khm Sulejman Ugljanin khm)tokom Miloševićevog haranja Sandžakom, vjerski lider(kasnije osnivač SPP-a).
Zajedno sa mojim rahm djedom zahtijevao od naroda da ne bježe iz Sandžaka 90tih, predstavljao nas kao narod vrlo dobro na raznim televizijskim programima, a naravno i kroz svoja mnogobrojna djela.
Ja sam Srbin musliman, moje mišljenje o vom čoveku je 50/50. Muftija je dosta uradio za pomirenje naroda i spuštanje tenzija u Srbiji i razrešio neke predrasude, ali je takodje forsirao neke priče da su Turci bili mirotvorci i da su nas držali kao malo vode na dlanu, a to znamo da nema logike, takodje je bio anti-slovenskog mentaliteta i verovao je da su Bošnjaci Iliri što opet nema smisla iz ozbiljnog istorijskog ugla. Poznat je bio po nelegalnoj gradnji i vrte se priče o utaji poreza, a da li je to tačno, nisam siguran.
Na kraju dana ovaj Insan je bio inteligentan i emacipovan, što mu je donelo veliku popularnost i poštovanje.
Kao Srbin nemusliman, mogu ti reći da ima deo istine u tome da su nas Turci bolje tretirali nego druge. Mislim na nas južne Slovene, svih religija.
Najbolji tretman su, naravno, dobijali poturčeni Sloveni.
Zašto? Pa isključivo zbog granice. Naš prostor je najosjetljivija osmanska granica ka zapadu i hrišćanskim imperijama sa kojima Osmanska imperija ratuje. Nezadovoljni podanici na granici su veliki rizik za odbranu imperije. Bili ti podanici hrišćani ili muslimani, Osmanlije su planski radile da im podanici budu mirni i lojalni.
Zato su naši muslimani slovenskog porekla imali bolji tretman nego muslimani u današnjoj Turskoj. Više para, više investicija, više poreza je ostajalo lokalnim agama i begovima nego njihovim kolegama u Anatoliji.
A hrišćani su zavisno od perioda/politike/sultana/vezira bili brutalno satirani, masakrirani, raseljavanji ili bi dobijali benefite koje drugi hrišćani nisu imali u Otomanskoj imperiji (npr. obnova srpske patrijaršije pod vlasti Mehmed paše Sokolovića).
To se nije dešavalo jer Osmanlije vole Slovene, već zato što su sa druge strane granice bili isti ti Sloveni ali krajišnici, koji su se borili protiv Osmanlija.
Ne bih se složila. Prema Srbima su Turci bili vrlo loši i nabijanje na kolac i nepravde, oduzimanje imovine itd... Nije bila zabrana vere, ali je vladala velika nepravda. Pa ne bi došlo do nekoliko seoba na zapad da im je bilo dobro. Velike traume su zbog toga ostale u narodu što se vidi i u narodnim pesmama. Bošnjaci, nažalost, su posle imali posledice zbog toga, posle odlaska Turaka, iako nisu oni krivi za to niti imaju veze.
Uz to bi dodao da su nas Bošnjake Turci historijski upropastili.
Prvo su ugasili Veliki bosanski ustanak 1831. i neki pokušaj da i Bosna dobije neku autonomiju kao i Srbija. Krvavo su ga ugušili, pa su kasnije poslali Latasa da uništi sve što se uništiti može. Pocijepali su Bosanski ejalet na Bosanski i Hercegovački. U tom Hercegovačkom su instalirali Rizvanbegovića, pa su ga oni sami kasnije ubili kad se i on pobunio.
Imali su radikalan odnos prema neistomišljenicima. Na kraju su od nas napravili neki kolonijalni prostor u kojem su mobilisali vojnike za ratove "bosforskog bolesnika", prostor koji ih štiti od Mađarske (Ugarske) i prostor koji su na kraju prepustili i prodali Austro-Ugarskoj za nekih par miliona franaka.
Gradaščević je podigao ustanak zbog svojih interesa primarno.
Turci nas nisu istorijski upropastili. Dapače, ekonomski kako i govoriš, ljudi koji su se asimilirali u Osmanski sistem su dobili veliki tehnološki i kulturalno-edukativni bum u smislu knjiga, jezika, matematike i nauke i tako dalje.
Mi, realno, nismo imali neke škole, niti jaku tehnologiju. Ali nismo ni mnogo kasnili za susjedima u Europi, pa ipak smo sagradili mnoge Tvrđave koje i dan danas stoje. Ali, ipak, nismo bili toliko napredni i mnogobrojni, kao ni složni u odnosu na Osmanlije.
To je upravo i razlog zašto su Osmanlije uspjele da oduzmu i unište Kraljevinu Bosnu.
I to nas je po mom mišljenju upropastilo. Osmanlije ekonomskim i kulturalnim pritiskom šire Islam u Pro-Osmanlijsku retoriku, kompletno transformišu kulturološku definiciju Bosanca iz Bošnjanina, te se iz toga dobija Bosanac verzija 2, danas kako moderno moderno kažemo Bošnjaka.
Bošnjanin i Bošnjak ne liče jedan drugom i vjerovatno bi ratovali međusobno.
Desio se kulturocid. Izgubili smo sve što nas je spajalo sa našim susjedima/komšijama. Nisu toliko bitni geni, koliko je bitan stil života, tj. kultura.
Mi jesmo svi Slaveni, iste haplo grupe. Ali ne odrastamo s istim vrijednostima. To je razlog zašto Bosna i susjedi nikad neće se kompletno sprijateljiti, samo tolerisati.
A ko je kriv za to? Osmanlije.
Bili smo isti, došli sa staroslavenskim običajima, malo pritiskom malo argumentovanjem pada politeaizam za monoteizam - hrišćanstvo (prosto način kako se hrišćanstvo proširilo je bilo klasičnim propovjedanjem i debatiranjem misionara o staroslavenstvo vs hrišćanstvo, oni uvijek imaju bolji argument, pa ljudi i pređoše na hrišćanstvo).
E sad može se povući isti argument, što nisu Slaveni ostali pri svome onda? Što se ne vratimo Svaroškom krugu? Ako je dovoljno samo argumentovati, zašto onda Islam ne pobjedi hrišćanstvo? Razlog je konstantna ratovanja mi - oni, te međusobno protivljenje te dvije religije.
Inheretno su Islam i Hrišćanstvo direktno kompatibilni ali isto kulturološki nekompatibilni.
Tako da na ovom prostoru ima samo jedna varijanta, a to je da za 1000 godina možda nastane neka nova religija, možda bude neko otkriće u univerzumu koje će kompletno pobiti naša poimanja svijeta, možda otkrijemo veće dimenzije, druga bića, i tako dalje. Ne zna niko šta će biti.
Ali za sljedećih 20 godina ti mogu reći pošto je to koliko toliko predvidljivo da - ništa, neće se puno promjeniti.
Vjerovatno će i nestati narod Bosanski, nema puno ljudi, stopa mortaliteta Bosanca koji živi u BiH i smatra se istim je negativna, za 300g statistički ga više neće biti.
No, dobro, hiljade su kultura nestajale i nastajale, ko smo mi u zrnu vremena svemira?
Nakon svega što si napisao samo mogu reći da je zlatno osmansko doba bilo vrlo kratko i samo onda kad je to bilo u skladu s njihovim interesima, tj. da idu dalje u Evropu sa svojim osvajanjima.
Ne možeš porediti Bosnu s kraja vremena kraljevine jer je tad ona bila uništena. Osmansko carstvo je samo iskoristilo priliku.
Što se tiče priče o tome da je Husein-kapetan Gradaščević podigao ustanak radi svojih ličnih interesa... Da, ima istine, ali je puno važnije da je on tražio autonomiju Bosne. Kasnije bi Bosna najvjerojatnije, isto kao i Srbija ostala u nekom vazalskom odnosu, pa bi kasnije postala faktički nezavisna država. Vjerojatno bi danas bili nacionalna država bosanskog naroda jer bi se u 19. stoljeću, na vrijeme, razvio nacionalni identitet.
Logično je da je OC kasnije podmetala svašta, ali treba pogledati šta su bili zaključci savjetovanja u Tuzli (tkz. Tuzlanske skupštine) iz 1831. i šta to Pokret za autonomiju traži od Osmanskog carstva.
Ništa od toga ne mijenja činjenice koje sam napisao. Zarili su nam i to momački i to na isti način kao i druge svjetske sile manjim narodima kao što je naš i to uvijek u skladu sa svojim interesima.
Ko go da su Srbi, Hrvati, oni su svoju knjigu preveli na svoj jezik. Ja primarno nisam musliman iz razloga sto ne znam sta citam. Tako da kulturoloski nemoj njih mijesati.
Nije Bosnjacima niko kriv sto nisu imali Kemala pa da ezan bude na bosanski.
Taj argument je loš jer na ovim prostorima su Suniti predominantno koji drže stav da je originalna riječ Božija na Aarpskom jeziku i da ju je veoma poželjno (mislim da je riječ konkretno "da je to Sunnet") to raditi. Iz istog razloga recimo uče da je ispiranje usta abdest, a nije. Taj dio je preporučljiv. Ali se ne moraju isprati usta. Tako da - nije grijeh, ima prijevod, ali se veoma mnogo preferira molitva u originalu. A to isto važi i za visoke obrede u katoličanstvu koji su na latinskom. Pa eto svi Hrvatski teolozi obavezno uče latinski i molitve na latinskom.
Pa kao što rekoh - nema, jer su Sunitske džamije u BiH gdje je Sunnet voditi ga originalno na Arapskom. I Litugrija u Katoličkoj crkvi se vodila donedavno na latinskom; Dok su predanja ljudima (govori) se vodili na lokalnom jeziku.
Smatram da je netačno da su poturčeni slaveni imali najbolji tretman.
Jedino u aspektu da im nisu kradena djeca i da se nisu genetički miješali sa Turcima.
Ipak smatram da su pogrčeni slaveni imali dosta bolji tretman, s obzirom da im je poklonjeno 11 bosanskih nahija, sandzak.
Pogrčenim slavenima se uzimala dzizja ali nisu bili toliko maltretirani, zbog toga se desio pokret za autonomiju Bosne, Husein kapetan Gradascevic.
Ne, to svugdje na ovom dijelu Balkana tako funkcioniše jer su nacionalni identiteti izgrađeni oko religijskih. Identično je i u Hrvatskoj i u Srbiji i u Crnoj Gori kao i u BiH. Razumijem da se to vama ne sviđa ali to je način na koji su se ovdje identiteti istorijski izgradili.
Međutim, u Srbiji i u Crnoj Gori postoje određene grupe muslimana koji nisu etnički Bošnjaci nego su ili etnički Romi (jako često), ili su potomci ljudi koji su prešli u Islam tokom Osmanskog carstva, ali su nakon odlaska Osmanlija ostali u novom okruženju. Tako se njihov etniki i nacionalni identiett isprofilisao kao srpski/crnogorski a svoju religiju su zadržali.
U mnogo manjoj mjeri postoje i moderni konvertiti koji su iz ličnih uvjerenja prešli u Islam pa su tako Srbi/Hrvati/Crnogorci a muslimani.
Svakako, u obije države udio muslimanskog stanovništva 98% predstavljaju etnički Bošnjaci i Albanci, pa tako dolazi do konfuzija ljudi koji nisu upoznati.
Slažem se i sve ti je na mestu. Dodao bih da smo mi južni Sloveni, dugo bili svi isti izmedju naše vlastele, suštinski mi smo Sloveni pre svega, pa onda Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostalo. Nacionalni identitet je nastao od skoro i formirao se prema verama koje su bile dominantne, što si to već i rekao. Dokaz za to su DNK-a analize koje ne poznaju razliku izmedju Srba, Hrvata i Bošnjaka, veća je razlika izmedju Nemaca sa juga i severa, nego izmedju nas.
Bilo je takodje dosta Srba muslimana tokom Osmanske vladavine, neki turski istoričari kažu da ih je bilo više i od Bošnjaka. Nakon Prvog Balkanskog rata su isterani za Tursku i Bosnu jer su bili ucenjeni ili da se vrate Pravoslavlju ili da napuste zemlju.
Ima nas oko 8000 u Srbiji, ako govorimo o nacionalnosti. Većina su reverti u poslednjih 20. godina, fora je što su svi raštrkani, tako da evo ja sam jedini musliman u radaru od 90km
Jedina licnost za koju ja nikad al bas nikad nisam uspio naci negativan komentar na drustvenim mrezama. To me fascinira svaki put kad vidim post o njemu, doslovno nisam naletio nikad ni od Srba ni od bilo koga..
Onda nisi dovoljno trazio. Halid Beslic, Izet Nanic takodjer nemaju negativan komentar. Jedan pjevac drugi vojnik. Samo je problem sto u Bosni na tako dobre ljude dodje stoka kakve nema ni u Bangladešu.
Inteligentan ali ništa spektakularno. Više seljački lukav. Talasao dok nije dobio poziciju. Potom utihnuo. Neodoljivo ostavlja dojam čovjeka iz službe. Vodio je on off politiku. Naravno iz svega izlazio veoma bogat. Ipak srpskim vlastima je ovo sve odgovaralo radi mira dole.
Lik bio uz Vučića dok je ovaj vrijeđao nas u bosni, a glumio aman nekog velikog bošnjaka i muslimana. U politici nema ni poštenih ni dobrih. A posebno me nerviraju ovi što ga veličaju kao da je bio Gandhi.
Pa djelovao je jao okej covjek sa kojim se moglo razgovarati itd
Jedina mana koju ja vidim kod njega je nacin na koji je putovao kad vidim one bijele X5-ice
Više mi liči na nekog repera od prije 25 godina nego na teologa
Nemam ja nista protiv skupih automobila ja bi prvi kupio sutra i bolji da imam novca nego mi je njegova izvedva svega toga bila nekako seljački i bez okusa da izvineš
Muamer Zukorlić je definitivno bio ličnost jake verbalne inteligencije i snažne sposobnosti komunikacije sa masama, u čemu se među našim (Bošnjačkim) političarima, najviše i ističe.
Mada, radi ovoga, dosta ljudi ga prikazuje i veliča kao veliku "intelektualnu figuru", što bi po meni bilo netačno. Van njegovih oratornih vještina, da sudimo o tome kakav je "intelektualac", obično bi se vodili kriterijem koliko je akademski značajan, u čemu je on, najblaže rečeno, nepostojeći.
Pod ovim ne mislim naravno na "napisao je X knjiga", nego na proizvodnju originalne misli koja se izučava, ili ima određenu relevantnost, u nekoj akademskoj disciplini. U tom pogledu, Zukorlićev akademski trag je, objektivno govoreći, gotovo nepostojeći.
Neka me neko ispravi ukoliko je ova tvdnja pogrešna, otvoren sam za kritiku.
Treba iskazati da je i često u svojim "intelektualnim debatama" bio očevidno pristrasan određenim pogledima na svijet i često probao manipulirati retorikom , pretvarajući je u njegov pokušaj da nametne svoju verziju "istine", umjesto da to bude iskrena potraga za istom. Mada i o ovome bi se moglo, takođe, u dublje pričati.
Po svemu ovome, na Zukorlića bi bilo ispravnije gledati kao ono što i jeste, prvenstveno kao političara nego kao filozofa ili teologa u klasičnom smislu.
Važno je spomenuti da je on bio čovjek kojeg je moć duboko privlačila. a iz te ambicije i jeste proizašla njegova potreba za uspostavljanjem kontrole nad širokim spektrom institucija.
Iako bi neko mogao reći da se takva "institucionalna ekspanzija" može tumačiti kao "plemenit pokušaj jačanja pozicije Bošnjaka u Srbiji", legitimno bi bilo posumnjati u tu interpretaciju. Vjerujem da je i on, kao i većina političara, bio "power-hungry" profil ličnosti, i taj argument dobija na težini kada se uoči brzina podizanja tih institucija, koja je često djelovala nesrazmjerno u odnosu na tadašnju političku situaciju u Sandžaku.
Isto tako, nemoguće je ignorisati činjenicu da se njegova porodica pretvorila u nekakvu formu "Vladajuće dinastije Sandžaka", mada za to bi bolje bilo kriviti njegove nasljednike (sinove), svakako se mora priznati da on jeste postavio temelje takve moći i utro put takvom načinu vladavine.
Što se tiče spekulacija o političkim skandalima u Sandžaku, to su teme koje je možda najbolje prepustiti Sandžaklijama, onima koji su možda i svjedočili takvim skandalima.
Ipak, Zukorlić je bio izuzetno bitna figura za naš Bošnjački narod. Bio je neophodan kao snažan glas koji će artikulisati stavove naroda pred širokom publikom, ujedno koristeći tu istu institucionalnu moć koju je decenijama nakupljao kroz svoju političku karijeru.
Pozitivna ličnost za nas takođe i u smislu da, naspram dosta naših političara, nije bio radikalan (barem otvoreno) kao neki, niti je bio "nepismen" kao ostali.
Lakše je, svakako, nabrajati njegove vrline i pozitivne strane nego njegove propuste, a s obzirom na to da više nije među nama, možda je to i najispravnije.
Kakva formulacija misli i cinjenica, nemam reci…. Sve ste rekli kao sto ja nisam bio ni svestan da mislim…
Moj subjektivni (logicno, zar ne) utisak, bez da sam aktivno pratio lik i delo Zukorlica je da je bio vise politicar nego Muftija a to je mnogo opasna kombinacija…
Hvala vam mnogo na lijepim riječima! Da slažem se da je to opasna kombinacija kao što ste rekli, samo generalno, teško je i kritikovati osobu poput njega radi, pa hajmo reći i "emocionalne" veze koje dosta osoba imaju sa njim.
Svaki pokušaj kritike na njega tada postaje izuzetno kontroverzan, mada, treba biti realan i posao kritike na njega ostaviti isključivo očevicima nekih od njegovih "propusta", jer te stvari poput političkih skandala i "dešavanja iza scene" svakako kroz vijesti i medije dođu do nas u dosta izmijenjenoj formi nego kako su se inače one odvile.
da sudimo o tome kakav je "intelektualac", obično bi se vodili kriterijem koliko je akademski značajan
Ja se sa ovim kategorički ne bih složio. Prema opšte prihvaćenoj percepciji, intelektualac je osoba koja se bavi mišljenjem, znanjem, analizom društva, kulture, politike, nauke ili umjetnosti i koji onda to znanje koristi javno, ne za svoju ličnu korist nego za razumijevanje i oblikovanje društva. Dakle ne treba visoki akademski status, puno referenci i naučnih radova, da bi se bilo intelektualac.
U tom smislu, Muamer Zukorlić je bio vrsni intelektualac sa jako malo konkurencije na ovom govornom području. Jer bez obzira na stav i mišljenje o njemu, ne može mu se ozbiljno osporiti da se kontinuirano i ozibljno bavio društvom, društvenim međunacionalnim odnosima i socijalnim fenomenima i problemima ovog društva. Neko može da sumnja u njegove namjere i ciljeve toga, ali ne može objektivno da ospori tu činjenicu.
Zukorlićev akademski trag je, objektivno govoreći, gotovo nepostojeći. Neka me neko ispravi ukoliko je ova tvdnja pogrešna,
Nije pogrešna tvrdnja, prilično je tačna, samo nije dobro kontektualizovana. On ima par svojih naučnih radova i par knjiga međutim to nije suština njegove ostavštine.
Problem sa ovim što si iznio je to što ovo implicira da je on bio neki naučnik i akademski radnik i da je tome posvetio život, pa i nakon cijelog posvećenog života on nije postigao relevantan uspjeh. Onda bi to zaista bila relevantna diskreditacija.
Međutim, on se time bavio samo usputno. Njegov glavni rad na kojem je potrošio cijeli život bilo je poboljšanje položaja svoje zajednice - bošnjačke nacionalne zajednice u Sandžaku primarno i bošnjačkim narodom na ovom prostoru generalno. I iz tog razloga je obnašao funkcije sa kojih je mogao da štiti interese i jača poziciju tog naroda. Prvo kao muftija mešihata u Sandžaku a zatim kao predvodnik bošnjačke nacionalne političke organizacije i bošnjački nacionalni poslanik u srbijanskoj skupštini.
I sa tog aspekta, on je napravio nezamislivo veliki uspjeh, barem daleko veći nego ijedan sandžački i bošnjački intelektualac ikad ranije. Tu se prvenstveno misli na to što je osnažio bošnjačku vjersku zajendicu i snažno podigao njen autoritet među narodom, osnovao obrazovne institucije od vrtića do univerziteta za bošnjačku omladinu kako bi se mogli obrazovati po sopstvenom sistemu vrijednosti, a zatim mnoge druge akademske, kulturne i nacionalne institucije. I tako sandžačke Bošnjake od jende rasute grupe pretvorio u institucionalizovanu naciju.
u svojim "intelektualnim debatama" bio očevidno pristrasan određenim pogledima na svijet
pokušaj da nametne svoju verziju "istine", umjesto da to bude iskrena potraga za istom
Za ovo mi je nejasna poenta. Svako je pristrasan u pogledima na svijet, ne postoji objektivnost u raspravama, svako polazi od svog uvjerenja, baš kao i ti u ovom svom komentaru. Takođe, ove druge dvije stvari nisu međusobno isključive. Neko traga za istinom, identifikuje je prema svom uvjerenju a onda je u raspravama predstavlja kao istinu - što je u tom kontekstu njegova verzija istine, bez obzira je li ona stvarno istina ili nije.
Važno je spomenuti da je on bio čovjek kojeg je moć duboko privlačila. a iz te ambicije i jeste proizašla njegova potreba za uspostavljanjem kontrole nad širokim spektrom institucija.
bio "power-hungry" profil ličnosti,
nemoguće je ignorisati činjenicu da se njegova porodica pretvorila u nekakvu formu "Vladajuće dinastije Sandžaka",
Ovo su već moralne kvalifikacije bez navođenja ikakvih argumenata sa kojima bi se moglo polemisati ili o kojima bi se moglo raspravljati. Pa nemam šta da dodam na to osim da je njegova politička partija i dalje u opoziciji u Sandžaku kao što je bila za vrijeme dok je bio živ - toliko o porodici koja se pretvorila u vladajuću kastu.
Poštujem tvoje mišljenje ali ne mogu a da se ne otmem mom utisku da je namjera diskreditacija ličnosti a ne kritička analiza jer ne razdvajaš činjenice od ličnih tumačenja. Na primjer:
Važno je spomenuti da je on bio čovjek kojeg je moć duboko privlačila
Nije nešto što si pokrio argumentacijom nego nešto što je tvoja lična percepcija i interpretacija, gdje ne opisuješ stanje nego pripisuješ unutrašnji motiv. Pa je zato "važno je spomenuti" prefiks nepotreban.
To ne znači da i ta forma kritike nije legitimna kao komentar, nego je komentar konstruisan da zvuči kao kritička analiza pa se lako desi da nekome tvoja interpretacija prođe kao objektivna činjenica.
Unaprijed se izvinjavam na malo dužem komentaru, citirati ću dosta dijelova svog originalnog komentara, kao i tvog odgovora na isti.
Ja se sa ovim kategorički ne bih složio. Prema opšte prihvaćenoj percepciji, intelektualac je osoba koja se bavi mišljenjem, znanjem, analizom društva, kulture, politike, nauke ili umjetnosti i koji onda to znanje koristi javno, ne za svoju ličnu korist nego za razumijevanje i oblikovanje društva. Dakle ne treba visoki akademski status, puno referenci i naučnih radova, da bi se bilo intelektualac.
Očekivao sam da će ovakva sorta argumenta biti upućena. Zbog toga sam rekao "standardni kriterij" za ocjenjivanje nekoga kao intelektualca. Inače, po tome bi i svaka osoba koja napiše bilo kakav komad literature ili kritike mogla proći kao intelektualac, što možda i jeste tačno, ali mi ne raspravljamo "da li je neko intelektualac ili ne", nego "kakav je on zapravo intelektualac".
Problem sa ovim što si iznio je to što ovo implicira da je on bio neki naučnik i akademski radnik i da je tome posvetio život, pa i nakon cijelog posvećenog života on nije postigao relevantan uspjeh. Onda bi to zaista bila relevantna diskreditacija.
Zbog toga sam i dole ispod naveo:
"Po svemu ovome, na Zukorlića bi bilo ispravnije gledati kao ono što i jeste, prvenstveno kao političara nego kao filozofa ili teologa u klasičnom smislu.".
Komentare o njegovoj dobrobiti za Sandžačku zajednicu za koju nisam bio upućen, ću priznati, i zahvaliti se na tome što si me ispravio, budući da si vjerovatno upućeniji u to nego ja.
Za ovo mi je nejasna poenta. Svako je pristrasan u pogledima na svijet, ne postoji objektivnost u raspravama, svako polazi od svog uvjerenja, baš kao i ti u ovom svom komentaru. Takođe, ove druge dvije stvari nisu međusobno isključive. Neko traga za istinom, identifikuje je prema svom uvjerenju a onda je u raspravama predstavlja kao istinu - što je u tom kontekstu njegova verzija istine, bez obzira je li ona stvarno istina ili nije.
Slažem se, ali to je vraćanje na onaj početnički filozofski argument "ne postoji objektivna istina, samo subjektivna interpretacija" i to da u debatiranju, pogotovo za političku ličnost, cilj je poraziti protivnika, a ne "spoznati višu istinu".
Moj argument se nije bazirao na to, nego da postoji konkretna razlika između toga, i da recimo, čovjek njegovog kapaciteta i njegove načitanosti, koristi svoju oratornu vještinu da namjerno "izmakne" istinu do momenata gdje je očevidno da se i on sam nekad "pravi glup" - neki od primjera su navedeni u ostalim komentarima ovog threada. No, da dodam barem jedan konkretan primjer, u njegovoj debati protiv Vojislava Šešelja, više puta proba "progurati" netačnu demografsku statistiku Sandžačkih opština, gdje ga i sam Šešelj ispravilja. Par puta je i probao godinu/historiju nekog događaja, ili određenu terminologiju "svjesno" izmjeniti, gdje ga isto tako Šešelj ispravlja. Vojislav Šešelj, kao radikal koji jeste, i neko ko je u političkoj sceni Srbije za mlađe generacije sveden na sprdnju, uopšte nije neko protiv koga bi Zukorlić trebao da koristi taj set tehnika. Ukratko, može ga "pojesti" i bez takvih caka u debatama, koje su jasne svakome ko je upućen u materiju. Na to sam konkretno i mislio kada sam rekao "izvrće" istinu, ne na to da on pokušava interpretirati nešto, nego da svjesno koristi činjenice/podatke koji nisu tačni. Za osobu njegovog kalibra, to se ne može svesti na "mah, nije upućen ili ne zna". Ovdje ću stati njemu u odbranu i reći da on itekako ima i načitanost i pamet da bude svjestan tih činjenica, samo proba "provući" izmijenjenu verziju kako bi lakše propagirao narativ (naprimjer, demografsko stanje Bošnjaka u Sandžaku).
Ovo su već moralne kvalifikacije bez navođenja ikakvih argumenata sa kojima bi se moglo polemisati ili o kojima bi se moglo raspravljati.
Slažem se, i više puta sam naveo, za te "moralne kvalifikacije":
-"...to su teme koje je možda najbolje prepustiti Sandžaklijama, onima koji su možda i svjedočili takvim skandalima."
-"...Lakše je, svakako, nabrajati njegove vrline i pozitivne strane nego njegove propuste, a s obzirom na to da više nije među nama, možda je to i najispravnije."
-i na ostalim mjestima sam davao komentare "o tome bi se moglo i dublje".
Svako zna da je Zukorlić sam po sebi jedan "rabbithole", i priznajem da ni ja nisam u isti upućen kao neki, međutim, iznijeti tvrdnju:
"Iako bi neko mogao reći da se takva "institucionalna ekspanzija" može tumačiti kao "plemenit pokušaj jačanja pozicije Bošnjaka u Srbiji", legitimno bi bilo posumnjati u tu interpretaciju. "
nije toliko moralna kritika čovjeka, nego činjenica da bi se njegova vlast nad institucijama Sandžaka mogla ako ništa, preispitati kao indikator da se radi o čovjeku koji jeste bio željan moći, radio on ili ne u interesu Bošnjaka. U tome nema ništa loše, da bi bio vješt političar, od njega se i zahtjevaju takve vještine, pa da bi i bio vješt političar za nas Bošnjake, nužno je da bude to neko "power-hungry" profila persone. A o tome da li sam ja odmah rekao da je to tako, naveo sam "legitimno je preispitati", umjesto "legitimno je zaključiti, sa razlogom.
Pa nemam šta da dodam na to osim da je njegova politička partija i dalje u opoziciji u Sandžaku kao što je bila za vrijeme dok je bio živ - toliko o porodici koja se >pretvorila u vladajuću kastu.
I ovakvu formu argumenta sam posumnjao da će neko napisati. Vladajuća kasta nije nužno "glavni baja", nego neko ko je skupio nesrazmjernu količinu moći u svoje ruke. To što neka familija na srednjovjekovnim europskim dvorovima nije direktna "kraljevska dinastija" ne mijenja njen status kao povlaštene aristokratije - na taj sam koncept konkretno mislio. Uostalom, kontroverze oko moći njegove familije jasne su svakom kao kontroverze uz niz rođačkih i klanovskih veza koje su dominirale Sandžačkim instuticijama njegove familije, prvenstveno NAKON njegove smrti. Zbog toga i jesam naveo: "...mada za to bi bolje bilo kriviti njegove nasljednike (sinove)".
Poštujem tvoje mišljenje ali ne mogu a da se ne otmem mom utisku da je namjera diskreditacija ličnosti a ne kritička analiza jer ne razdvajaš činjenice od ličnih tumačenja. Na primjer: "Važno je spomenuti da je on bio čovjek kojeg je moć duboko privlačila"
Nije nešto što si pokrio argumentacijom nego nešto što je tvoja lična percepcija i interpretacija, gdje ne opisuješ stanje nego pripisuješ unutrašnji motiv. Pa je zato "važno je spomenuti" prefiks nepotreban.
Da, izjava da je osoba njegove političke moći i kalibra bila privučena na moć je subjektivna kao i da kažem da je nebo plavo, pošto postoje tipovi osoba/drugih životnih formi kojima nije. Generalno ne mijenja činjenicu da mi to obično uzimamo kao nešto što je logično. Zukorlić čak i da je radio isključivo u interesu Bošnjaka i bio absolutna dobrica, ne mijenja činjenicu da je za takvu inicijativu bilo potrebno nakupljanje moći, što bi onda zna značilo da je, ako ništa, barem iz tog razloga bio "power-hungry". Opet jeste bio, i kažem gore, to nije nužno loše. U politici je činjenica da osobu koju moć ne zanima, do nje neće ni doći, pa sama njegova pozicija bi bila dovoljan argument da se radilo o osobi koji je moć privlačila.
To ne znači da i ta forma kritike nije legitimna kao komentar, nego je komentar konstruisan da zvuči kao kritička analiza pa se lako desi da nekome tvoja interpretacija prođe kao objektivna činjenica.
Mislim da sam bio jasan sa nizom sljedećih izjava u sopstvenom komentaru:
-"Neka me neko ispravi ukoliko je ova tvdnja pogrešna, otvoren sam za kritiku."
-"Mada i o ovome bi se moglo, takođe, u dublje pričati."
-"To su teme koje je možda najbolje prepustiti Sandžaklijama, onima koji su možda i svjedočili takvim skandalima"
-"Lakše je, svakako, nabrajati njegove vrline i pozitivne strane nego njegove propuste, a s obzirom na to da više nije među nama, možda je to i najispravnije."
da moje mišljenje NIJE objektivna činjenica, ali pazi, po istoj svojoj logici, dosta stvari ni u tvom komentaru nije, nego je "subjektivna interpretacija". Inače, kao što sam i rekao, Zukorlić je sam po sebi "rabbithole", i kao takvog, da bi neko u stvarnosti napisao tu "kritičku analizu" njega, to bi bilo jedino izvodljivo da bude u formi cijele knjige koja bi sakupljala ogromnu količinu informacija, a ne reddit komentar. U startu trebaš tretirati reddit komentar kao nešto što nije ni 0.0001% toga (validne kritičke analize o temi toliko dubokoj), niti može biti.
Zahvalan sam ti za kritiku, pogotovo ti hvala što si me u određenim stvarima, ispravio gdje sam pogriješio.
On je politcku karijeru radio perfektno. Jebe mu se za Beograd i sto se oni medjusobno kolju. Cilj je bio biti dobar sa onima ko ima najvecu podrsku kod Srba i izvuci max za Sandzak i Bosnjake sandzaka i plus dobiti odredjenu dozu de fakto autonomije nad regijom. Biti partner a ne vazal Beogradu.
Sin mu je saveznik, za njega bas i ne znam, njegovu medresu(u kojoj i ja idem) ,ne snadbeva vlada Srbije(mislim da ne snadbevaju ni univerziter njegov), i sta znaci posljednja recenica? Pojasni meni glupom sandzu
Svako ko Bosnjake zavlaci i dalje pricajuci neistine o Otomanskoj imperiji, nije dobar za tu skupinu. Nije nuzno vjerovati Srbima na njihovo iskustvo, ali imaju Grci, Bugari, Rumuni. Ovako su posle njega i dalje u dubokoj neistini o miroljubivosti i ljepoti zivljenja pod tudjom cizmom.
Nikada se ne može napraviti odnos sa Bošnjacima tako što će im se postaviti ultimatum da se odreknu svoje kulturnoistorijske relacije sa Osmanskim carstvom, jer oni to uraditi neče nikada.
Iz tog istorijskog perioda Bošnjaci nasljeđuju značajn dio kulturnog, vrijednosnog i religijskog identiteta, i uslovljavati ih da se odreknu je zapravo uslovljavati ih da se odreknu velikog dijela sebe.
A to bi bilo isto kao uslovljavati Srbe da se odreknu vizantijskog segmenta prošlosti ili Hrvate rimokatoličkog.
Tako da, dok god Srbi i Hrvati ne shvate da su Bošnjaci u tom smislu ravnopravni sa njima, nemoguće je uspostaviti normalan i zdrav odnos.
A Muamer Zukorlić definutivno jeste bio jedan od onih koji je obnovio bošnjačko dostojanstvo u pogledu prava da svoju istoriju doživljavaju legitimno, a ne onako kako im se decenijama unazad nametalo.
Niko ne trazi da se odreknu. Nego da kazu onako kako je bilo, a to nije bilo mazenje i davanje slatkisa od strane osmanlija.
Drugo mi Bosnjaci spadamo u dvije skupine. Oni koji se duboko identificiraju sa islamom, i ova druga skupina kojoj ja pripadam kojoj je islam samo dio kulture i obicaja i ne vise od toga. Nemamo zajednicki interes i viziju za drzavu, a vjernika je mnogo manje. Meni je Bosna skupina svega a nikako ne samo jednog.
a to nije bilo mazenje i davanje slatkisa od strane osmanlija.
Ovo ni Bošnjaci a ni sam Muftija nikada nisu tvrdili niti zagovarali. Čak naprotiv, Bošnjaci često ističu njihovu kolektivnu traumu iz 19. vijeka kada Osmanski Sultan nije prihvatio Huseinovu autonomiju a onda poslao kaznenu ekspediciju i izvršio pokolj nad bošnjačkom begovskom elitom.
Ono što je jedino sporno jeste kada nam se religija, orijentalna kultura, vrijednosni sistem spori i percipira kao okupatorksi, a to je zapravo naša ostavština jer mi smo tada bili ponosni dio tog carstva - tako su tadašnji Bošnjaci percipirali sami sebe.
Drugo mi Bosnjaci spadamo u dvije skupine. Oni koji se duboko identificiraju sa islamom, i ova druga skupina kojoj ja pripadam kojoj je islam samo dio kulture i obicaja i ne vise od toga.
Mislim da ti ove dvije grupe idu previše u ekstremne krajnosti. Mnogo realnija bi bila podjela na Bošnjake koji su vjernici i kojima religija određuje sistem vrijednosti (ali ne isključivo duboko religiozni) i Bošnjaci koji su ateisti i kojima religija predstavlja folklor i tradiciju ali ne i sistem vrijednosti.
Odnos te dvije grupe je 96-7% na prema 3-4% u korist vjerujućih Bošnjaka, dakle daleko od toga da je vjernika mnogo manje, što svakako ne znači da nereligiozni nisu legitimni Bošnjaci i da nemaju pravo na svoju perspektivu.
To što nemamo zajednički interes i viziju za državu nije zbog toga što smo previše različiti. I u svim drugim narodima postoje i religiozni i nereligiozni, pa ipak imaju zajednički interes i viziju Već je to zato što nemamo još uvijek razvijenu nacionalnu svijest. I to nikako nije dobro niti za pohvalu, jer oni oko nas koji bi da nas pobiju i projteraju nas nikad neće dijeliti po osnovu religioznosti, za njih smo mi svi nepoželjni faktor koji treba ili protjerati ili pobiti i pokopati po masovnim grobnicama.
Zato je zajednički interes nešto čemu trebamo težiti i jedni i drugi i sve ostale druge varijacije bošnjačkog nacionalnog bića.
Zukorlic je u jednoj emisiji koju sam gledao tvrdio da Srbima nije bilo lose pod osmanlijama. Bosnjaci su do 2010 mahali Turskim zastavama prije svadbe, osim ako ces tvrditi da ono sto sam ocima vidio nije istina.
Jedno 20% u najboljem slucaju je religiozno, ostali jedino u jednoj stvari, ne jedu svinjetinu. Ne mozes tvrditi da odredjuje vrijednost ikakvu kada Bosnjaci zakidaju, kradu, lazu, varaju a u skorije vrijeme nije im mrsko ni ubiti vlastitu zenu. Bolje ti je da to shvatas ovako, jer inace ove ubice spadaju u tu skupinu 97% koju si naveo gore. Niti jedan od skorijih zlocina nije ucinjen zbog nevjere, niti je vjera tu igrala ulogu.
Kao i u Turskoj, velikom broju ljudi islam ne odredjuje nista osim dijete. Dakle, piju, proizvode rakiju i slicno. Jedina je stvar sto nema dovoljno inteligentan historicar da objasni kako su Bosnjaci, Turci i Albanci odavno postali protestanti islama. Izrezali su sve, nema vise 4 zene, Bosnjaci nisu koristili ni ono dozvoljeno u islamu a to je oko za oko, a jako cesto u razgovoru ce reci nesto sto u Arabiji nikad ne bi mogli: "sta ce vise dzamija, niko ne ide ni u ove, bolje da su fabriku napravili da narod moze radit".
Ne moze iz zadnje recenice jasnije biti da se radi o protestantima.
Zukorlic je u jednoj emisiji koju sam gledao tvrdio da Srbima nije bilo lose pod osmanlijama.
Ne, on je samo razbijao njihovu izmišljenu mitomaniju o Osmanlijama, koju su Srbi svojevremeno u 19. vijeku izmislili kako bi motivisali ljude na borbu za oslobođenje, šta je tada bilo legitimno ali je kasnije upotrebljavano za legitimizaciju obračuna sa Bošnjacima.
Bolje ti je da to shvatas ovako, jer inace ove ubice spadaju u tu skupinu 97%.
Ali uopšte nije bila riječ o tome ko je dovoljno veliki vjernik, nego ko spada u koju političku grupu, a ti si pomiješao te stvari.
Jeste, ogroman broj Bošnjaka laže, vara, krade i od vjere ima samo to što ne jede svinjetinu. Ali ti Bošnjaci politički nikada neče biti na tvojoj ateističkoj i antimuslimanskoj strani, jer bez obzira što oni jako slabo praktikuju Islam, njihova percepcija vlastitog identiteta je izuzetno islamska.
Zbog toga, takvi kakvi su, duhovno slabi vjernici, i dalje će politički i ideološki biti na stranu džamije, Islamske Zajednice, hodže, islamskog kulutrološkog identiteta, i i dalje će ateizam i rigidni sekularizam da percipiraju neprijsteljske stvari.
I tako oni, zajedno i sa onima koji su pravi vjernici, i sa svima onoma koji su negdje između na izborima politički biće na jednoj strani - koja čini ~97% bošnjačkog naroda, a rigidni sekularistički ateisti poput tebe su na drugoj strani koja je apsolutna manjina.
Niti jedan od skorijih zlocina nije ucinjen zbog nevjere, niti je vjera tu igrala ulogu.
Je l misliš da u genocidu u Srebrenici ili svim onim masovnim grobnicama i otkrivenim i još uvijek nepronađenim od desetina hiljada bošnjačkih žrtava nema nijedan ateista ili Bošnjak koji ima stav sličan tvome?
Gotovo je sigirno da ih postoji takvih. A je l misliš da kada su koljači i agresori došli da ih ubijaju su se pitali "čekaj, da li je on musliman ili ateista?"
Naravno da nisu. Za njih su to sve bile poturice koje treba istrijebiti i osloboditi srpsku zemlju.
Cemu pripadaju Bosnjaci koji su napustili Bosnu i nece se vratiti a takvih je vecina? Fakticki samo stari ostaju, a tesko onome ko vlada starima i misli buducnost sa njima, jer nazalost, bioloski je nemaju.
Ne znam sta Kosovari rade, ali njima to radi, a nisu ni manje ni vise muslimani od nas, ali jesu vise nacionalno osvjesteni. Valjda je to ono cemu bi i nasi ljudi trebali biti okrenuti, pa da nam je opstanak siguran.
I nisam ja ateista, ali agnostik da. I ne bi zlocincu bilo bitno, ja najbolesniju stvar koju sam cuo je skidanje gaca da se vidi ko je osunecen.
Medjutim evo npr u razgovoru sa tobom, ne osjetim nametanje vjere i svog vidjenja, i to postujem. Tako da i za tebe mislim da pripadas ovoj mojoj skupini vise nego drugoj, jer druga tvrdi isto kao i Srbi nevjerovatne stvari.
Моје мишљење је 50-50. Свешћу ствари на суштину, тако да нећу писати у ситна цревца.
Кажу, радио је на помирењу. Додуше, пред (испоставиће се) сам крај живота је покушао да буде некакав глас разума, међутим ја га се сећам са почетка 2000-их кад је био некако, да тако кажем "радикалан" и тврдих ставова, где је говорио како Србија, земља где је рођен, није његова земља већ да је то БиХ те да је, у том смислу, окренут ка Сарајеву. Посебно након мартовских нереда кад је причао о разореним манастирима као да нису верски објекти и светиње. Нажалост, постоје 2 исламске заједнице (Исламска заједница Србије и Исламска заједница у Србији) а он је водио ову другу, где само име наводи да муслимани у Србији фактички нису део ове земље, што је нешто што (по мени) води ка раздору. А да је начитан, образован, да се у многе ствари разуме и то за отварање универзитета у Новом Пазару, ту му скидам капу.
Разумијем те, пази, покушаћу да ти одговорим најбоље што знам
90тих народ на овдашњим просторима је вазда био немиран, што због тадашње радикалне државе, па су пештерце и локалне људе тукли до смрти по станицама.
Постоји слика тенка у Новом Пазару окренут ка центру града, исто је било у мојем граду (Сјеници) а и у доста других градова, тако да разумијем ту радикалност поптуно (јбг “тешка” времена 🤷♂️)
Разорени манастири јесу вјерски објекти, и по Исламској вјери је забрањено рушити исте, или их претварати у Џамије (као нпр Аја Софија), а то за исламске заједнице, мораш бити мало више упућен да би знао о чему се ради.
Та “друга” исламска заједница се одвојила од ове прве, упадала по џамијама и правила нереде, свакакве друге ствари радила (један од њених чланова, не могу ни да кажем рахметли јер он то не заслужује, је био Мистафа Макић, који је први намештао људе по Санџаку/Рашки за оружје па их предавао Слобиној полицији.
Има ту доста неразјашњених ствари које су мало рећи мутне..
Нажалост, има доста мутних ствари... Знао сам да се једна раздвојила у две засебне, али је прошло много времена и заборавио сам разлог раскола. А то за Макића нисам знао.
Kladičan političar. Dakle, dobar govornik koji zna šta reći u datom trenutku. Također, zbog verbalne vještine koju je imao, a često je svašta govorio i malo toga rekao (na pitanje nenodgovara ciljano, već uvijek u obliku eseja), odaje dojam vrsnog intelektualca, teologa, sociologa, psihologa i što već ne, a samo na račun širokog vokabulara, čvrstog stava (neverbalne ekspresije) i boje glasa. Ljudi često nisu razumjeli što pjsenik želi reći i zaključili vi kako je on pametan i nepogrješiv čovjek.
Mislim da se jako rijetko dešavalo da neko ne zna šta on hoće da kaže jer je u svojim medijskim obrsćanjima ljudima govorio jednostavnim i razumljivim jezikom, koristeći se slikovitim ilustracijama jako često, iako je su mu odgovori bili opširni što si ti klasifikovao kao esejski.
I mislim da je upravo zato kupio ogromnu podršku širokih masa bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest - što je u ovom području gotovo ne zamislivo da se desi.
Iznimno inteligentna osoba, dobar govornik, vrijedan za svoju zajednicu. Bošnjacima fali jedno 100 Zukorlica u političkom životu. Nek mu je rahmet i lahka zemlja.
49
u/PlumMiddle9456 May 09 '26
Bio je veoma inteligentan čovjek i mnogo mi je žao što više nije tu medju nama da nam prenosi svoje znanje. Rahmet mu duši.