Ovaj post mi je bio najlakši za napisati od cijelog mog internet života.
Prvo malo o meni - ja sam dosta mrgudast i svi me živciraju i sve mi smeta, nemam velika očekivanja ni od koga niti volje za išta izvan mog uskog kruga društva i interesa.
Međutim, sve moje diogenske filozofije su pale u vodu jučer kad sam se razbio kao kruška. Ne znam što se dogodilo, spotaknuo sam se na ništa hodajući od parkinga do posla i tresnuo.
Odmah je oko mene skočilo, neću vam lagati, 10 ljudi, jedan je htio zvati hitnu, drugi je donosio stolac iz birtije da sjednem, neka žena mi je davala vodu, netko mi je gurao i kroasan, netko bombone, netko mi je skupljao stvari koje su se razletjele. Dijelom me bilo sram zbog incidenta koji sam izazvao, ali većim dijelom sam bio dirnut kako su nepoznati ljudi dobri i brižni.
Uspio sam se oduprijeti svim pokušajima pomoći jer sam bio ok, normalno sam mogao stati, hodati, i otputio sam se na posao.
Kako je vrijeme prolazilo, tako me sve više boljela noga i nevoljko sam otišao u Traumu jer sam čuo svakakve priče, a prije toga su se kolege skoro potukli tko će me voziti i jedva sam ih otjerao jer su mi htjeli praviti društvo dok čekam.
A u Traumi još jedno iznenađenje - prozvali su me nakon što sam čekao možda 15 minuta, pregledali, poslali na snimanje, opet pregledali, i za sat vremena sam već bio u taksiju za doma. Prošao sam kroz ruke nekoliko sestara i liječnica i svi su bili toliko dragi i ljubazni da uopće ne znam što bih rekao osim išao od jednog do drugog i zahvaljivao im.
Trenutno ležim doma s nogom na povišenom, grickam bučnicu koju mi je dostavila prijateljica, cijeli dan odgovaram na zabrinute pozive i poruke obitelji, prijatelja, poznanika s ovog ili onog treninga i razmišljam što reći na kraju.
Moje mizantropske teorije službeno su pale na testu u praksi. Izgleda da svijet ipak nije tako sivo mjesto, da su ljudi u suštini stvarno dobri i da je život, čak i s ranjenom nogom i modricama po pola tijela, zapravo prilično ugodan.
Sad moram ići jer mi dolaze prijatelji s pivama, a ja se moram vratiti u ulogu mrguda prije nego što pomisle da sam skroz omekšao.
Čuvajte se i gledajte gdje hodate!
